Intervju iz “Dnevnika”, objavljen 16. jula: Predrag Novikov, direktor KEP-a

Novac iz fondova EU ne stiže na kuknjavu

Predstavnici tri lokalne samouprave u Vojvodini koje budu imale najbolje ideje za razvojene akcione planove moći će da se krajem godine u Italiji upoznaju s radom lokalnih akcionih grupa za ruralni razvoj, najavili su juče Ruđero Tabosi iz Ministarstva za ekonomski razvoj Italije i direktor Kancelarije za evropske poslove Izvršnog veća APV Predrag Novikov. – Cilj projekta je da se najbolja iskustva iz zemalja Evropske unije prenesu i u Vojvodinu. Jer, ako se u lokalnim sredinama ne budu formirale akcione grupe, one će teško privući pare iz pretpristupnih fondova EU – obrazložio je Novikov za „Dnevnik”, upozorivši da su nove članice EU iskoristile manje od 30 odsto novca iz fondova koja su im bila na raspolaganju.

Šta gradovi i opštine u Pokrajini treba da urade kako bi optimalno mogli da koriste novac iz evropskih fondova?

– Verujem da je neophodno da se hitno na nivou opština i gradova formiraju razvojni timovi koji će se baviti pripremom i realizacijom razvojnih aktivnosti, kao i korišćenjem sredstava iz evropskih fondova. Ukoliko se to ne učini, rizikujemo da zamašan deo već opredeljenih para ostane neiskorišćen. Opštine koje budu aktivnije imaće i više šansi da na konkretan način privuku nove investicije. Recimo, kada je u pitanju Novi Sad, nova uprava će morati da se suoči sa znatnim izazovima kako bi se grad što pre oporavio od šoka koji je preživeo. Nasleđeni su ogromni dugovi, usporen je dolazak stranih proizvodnih investicija, a grad je zauzeo i poziciju na samom začelju po korišćenju evropskih fondova. Ipak, Novi Sad je veliki grad i verujem da će brzo uhvatiti evropski korak, kvalitetno prezentovati svoje kapacitete i dovesti neophodan kapital. Inače, očekujem da se i ostali gradovi početkom oktobra u Briselu pridruže AP Vojvodini na manifestaciji “Open days”, koja svake godine okuplja više od dve stotine regija širom kontinenta. To je dobra prilika za administracije sa lokalnog nivoa da predstave svoje kapacitete, da uspostave nove kontakte i da dovedu investitore.

Nakon članstva u Britanskom kraljevskom institutu za spoljnu politiku iz Londona, Institutu evropskih regija iz Salcburga, Evropskom institutu iz Brisela, kao i Institutu za spoljnu politiku iz Pariza, Kancelarija za evropske poslove Izvršnog veća AP Vojvodine pre nekoliko dana postala je partner i s Evropskim institutom za javnu administraciju iz Mastrihta?

– Od posebnog je značaja da naši predstavnici budu na mestima na kojima se formiraju stavovi i donose odluke koje na duži rok mogu uticati na naš ekonomski i širi društveni prosperitet. Lobirati se, naime, mora mnogo pre nego što neke odluke budu uobličene, jer kada značajne institucije i velike zemlje jednom zauzmu stav, preces njihovog revidiranja postaje izuzetno kompleksan, a često i nemoguć. Zato je naš interes da od početka budemo uključeni u proces kreiranja odluka koje se i nas dotiču i profilišemo svoj interes, ili da otežamo usvajanje rešenja koje mogu biti u suprotnosti s našim strateškim opredeljenjima. Naravno, nerealno je očekivati da u većini od ovih institucija mi možemo uvek imati ključnu reč, ali već i samo naše prisustvo tamo ruši negativan imidž koji je ostao iz vremena koje je za nama i koje još skupo plaćamo.

Strateško opredeljenje ka EU više nije sporno, ali da li smo mi ekonomski pripremljeni za taj put?

– Najpre, velika je iluzija i da će pare “sa Zapada” stizati same od sebe čim mi zavapimo za pomoć. Kao što je velika iluzija da smo mi veoma značajni i da se svet samo nama bavi. Naprotiv, mi smo često tek periferna tema. Da nevolja bude veća, tokom devedesetih naša su prepoznatljivost uglavnom bili sukobi i stradanja. Na taj način ovaj je prostor identifikovan kao nemirno i nesigurno područje. Zbog toga je i priliv stranih investicija još uvek nedovoljan i upravo zbog toga je od neizmerne važnosti da se naša pozitivna priča probije do što više uticajnih mesta. Srbija je mala zemlja u razvoju, sa veoma niskim BDP-om i ograničenim unutrašnjim tržištem. Stoga moramo da pažljivo biramo svoje korake, jer tok kapitala usmeravaju zemlje sa daleko većom ekonomskom i političkom moći. Vi možete da pojedine zemlje volite ili mrzite, ali zbog nas samih, zbog prosperiteta građana, moramo imati snage da odmerimo svoje realne domete i da svoj interes pokušamo da uklopimo u interes velikih svetskih zupčanika. Zato mi toliko i pričamo o EU, jer je ona jedini racionalan okvir za dugoročno ostvarenje naših interesa, za jaču ekonomiju i za viši standard stanovništva. Sa jasnom razvojnom, evropskom strategijom mi možemo da pokrenemo nov zamajac, možemo da uposlimo ljude i mnogima damo šansu na koju toliko dugo čekaju.

Gde će biti Vojvodina u toj priči?

– Ponosan sam da smo za veoma kratko vreme, u koordinaciji sa Kancelarijom za evropske integracije Vlade Srbije, kao i sa ministarstvima spoljnih poslova i ekonomije, stvorili partnersku mrežu sa regijama širom kontinenta. Vojvodina danas ima otvorena vrata u ključnim evropskim prestonicama, ali na obuci kod nas su bili i Dimitrovgrad i Niš, i Despotovac i Užice, i Vlasotince i Lebane, i Medveđa i Šabac… Kolegama iz drugih delova zemlje smo predstavili prednosti regionalizacije. Jer, Vojvodina danas ima daleko veće razvojne šanse upravo zbog izgrađenih institucija koje na konkretan nacin utiču na naše ekonomske performanse. Zašto, recimo, niški ili kragujevački region sutra ne bi mogli da imaju razvojne fondove, fondove za kapitalne investicije ili svoje kancelarije za evropske poslove? Ne treba da uvek izmišljamo toplu vodu; dobre stvari bez srama treba iskopirati. Približavanje EU je na najvišem državnom nivou označeno kao strateški prioritet naše zemlje, dok je regionalna politika u evropskim okvirima označena kao jedan od stubova razvoje politike same Unije. Zato ne možete tvrditi da ste za Evropu a protiv regiona. To naprosto ne ide i zbog same činjenice da se i najveći deo evropskih fondova distribuira upravo preko regiona. Po ovom pitanju Vojvodina jeste lider, ali ukoliko nacionalni nivo nastavi sa “intenzivnim čekanjem” i odugovlačenjem, time će i naše šanse za efikasno korišćenje fondova biti daleko manje.